Moj internet dnevnik
Moj tajni zivot ...
Traži NE RADI
Google
Brojač posjeta
13738
ˇ
Shoutbox
8.2.2008 23:33 :: Nick
<img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_dead.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_dead.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_dead.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_dead.gif" alt="" />
9.2.2008 15:09 :: ja
<img alt="" src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_eusa_silenced.gif" /><img alt="" src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_eusa_silenced.gif" /><img alt="" src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_eusa_silenced.gif" /><img alt="" src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_eusa_silenced.gif" />
10.2.2008 17:34 :: Nick
<em><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /><img src="/fckeditor/editor/images/smiley/msn/icon_smile_tongue.gif" alt="" /></em>
4.3.2008 21:00 :: Nick
:
4.3.2008 21:00 :: Nick
,
6.3.2008 11:27 :: gRSh0 the Mighty
...pozdrav druzhe...samo ti zhelim reći kako sestra i ja stalno pratimo tvoj blog...jedna rijech; FASCINANTNO...naravno , u pozitivnom smislu...way to go, m8...
6.3.2008 11:28 :: gRSh0 the Mighty
6.3.2008 19:01 :: Vlasnik
Drago mi je da vam se svidja moj blog i da ga citate.
8.3.2008 18:11 :: gRSh0 the Mighty
...imash jako specifichan nachin percipiranja svijeta i svoje okoline i josh neobichniji nachin elaboriranja istog...a tek teme; unikatne...samo ti pishi dalje i zanemari zle jezike...oni samo imaju previshe slobodnog vremena i ne znaju nishta konstruktivno niti kreativnog napraviti...cheers mate...
19.3.2008 0:59 :: Lucky Luke
Svidio mi se tekst! Ako imas jos sta o indigo ljudima stavi na blog! Pozz iz Rijeke!
23.3.2008 15:05 :: TINO
Veliki pozdrav svima na ovom super blogu.ciao..
23.3.2008 20:41 :: Nick
24.3.2008 13:53 :: vlasnik
bas si mi nedostajao. mislio sam da si me zaboravio.  
21.4.2008 16:47 :: Nick
lijep blog
21.4.2008 16:47 :: vala
kako si ga samo tako lijepo sredija
21.4.2008 16:48 :: vala
halo imali tu koga
21.4.2008 16:48 :: vala
hhhhhhhhhhhaaaaaaaaaaaaaalkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkk
21.4.2008 16:49 :: vala
haj
25.4.2008 22:43 :: vlasnik
drago mi je d ti se svidja.
11.9.2008 20:13 :: Nick
preeedobro!!!! svaka cast, maleni:9 pusa, tvoja slatka :)
26.1.2009 12:33 :: gRSh0 the Mighty
...shta si stao sa pisanjem bloga...daj nesht novo...zheljno ischekujemo... :p zhiviJo druzhe...
14.2.2009 19:12 :: DEČKO
DA LI IMA KOJ CURA ZA MSN?AKO IMA NEKA SE JAVI
14.2.2009 19:12 :: DEČKO
DA LI IMA KOJA CURA ZA MSN?AKO IMA NEKA SE AJVI NA p_aj_do@hotmail.com
8.3.2009 17:09 :: vlasnik
nemam višak cura za dijeljenje. sory, pogriješio si blog.
28.4.2009 12:09 :: Nick
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee


28.4.2009 12:09 :: Nick
ima koga
21.6.2009 20:04 :: Nickvlasnik
rijetko sam na netu.
11.11.2011 4:03 :: Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
Ban Terbaik di Indonesia GT Radial
9.3.2012. 9:16 :: Nick
Syma S107 Helicopter
6.12.2012. 8:26 :: jaket online
Have you ever considered writing an ebook or guest authoring on other websites? I have a blog centered on the same information you discuss and would love to have you share some stories/information. I know my subscribers would value your work. If you
Vremenske zone
Blog
četvrtak, kolovoz 22, 2013
Proslo je dosta vremena od zadnjeg pisanja. Citam stara pisanja, i moram priznati da mi nedostaje pisanje i drustvo koje sam stekao ovdje.

 

 Pozdrav. :-)

puma @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 2, 2010
 

            MARKO

Evo me napokon u školi..., samo da otvorim teška ulazna vrata i da dočekam zvuk zvona za kraj nastave, početak odmora... Zvrrrrrrrrr, zvono se oglasilo, točno kao i uvijek, govorim u sebi.

Uzimam teško oružje u ruke, otkočim ga i stišćem okidač. Meci lete na sve strane, ne biraju mete. Lete prema masi djece, učitelja, zidu, slikama i prozorima... Čuju se zvuci mitraljeza, zvuci uplašenih i ranjenih ljudi.

Stvorila se panika na hodniku za vrijeme velikog odmora, bježe, traže sklonište od kiše metaka pitajući se čemu sve to, ZAŠTO! Što je potaklo Marka, tihog, povučenog i uzornog učenika u ovaj krvoločan pohod.

Čujem plač ljudi, pomaganje u pomoć, zapravo ne razumijem što govore, ne želim ih razumjeti. Isključio sam osjećaje, razum, držim prst na okidaču i hodam, idem prema unutrašnjosti škole, svlačionici.

Svega mi je već dosta i za ništa me nije više briga. Čujem zvuk sirene u daljini, policija je stigla. Sakriti ću se u svlačionicu, moj sigurni kutak, gdje se obično skrivam od ljudi i maštam o boljem svijetu. O svijetu gdje me poštuju i gdje me slušaju, gdje normalno razgovaram s ljudima… Ali, taj dan nikako da dođe, kao da ih nije briga što govorim i ne doživljavaju me, ma koliko se ja trudio. Često se pitam kako da pitam, dam prijedlog i nešto kažem, da ljudi razmisle i uzvrate mi normalnim rječnikom, a dosta često, zapravo stalno me zbunjeno pogledaju, i govore «daj ne seri, šuti,…». I kako da razvijem samopouzdanje kada me ne doživljavaju, ne slušaju i ismijavaju mi se… Svega mi je već dosta…

Čujem policiju kako dolazi u garderobu, vidim njihova svjetla, osvjetljavaju taman hodnik, garderobu…

 

            POLICIJA

 

Ej, Marko! Ovdje policijski inspektor Ivan.

 

Nakon dosta pregovora i razgovora s policijom, petnaestogodišnji Marko si je oduzeo život…

 

 

A ovaj masakr se mogao izbjeći drugačijim pristupom prema osobama poput Marka, ljudima koji su povučeni, zatvoreni u svoj privatni svijet. Treba gledati uzrok problema i najvažnije… biti uporan i uvjeriti ljude da stvarno želite pomoći, stvoriti povjerenje.

Tada ljudi imaju više samopouzdanja i sigurniji su u sebe.

 

«Povučeni ljudi previše razmišljaju i analiziraju. I ako posumnjaju u sugovornika, prestanu mu vjerovati, samo se povuku i jako rijetko s istom osobom stupe  u kontakt.»

 

I ljudi koji mucaju, teško dolaze do riječi i teže stupaju kontakt s društvom, a društvo kao i životinje, odbacuju iz čopora slabe i nemoćne, ali povučeni ljudi su isti kao i ostali ljudi.

 

Nesigurnim ljudima treba malo više  poticaja i pažnje da bi se osjećali sigurni među društvom.

I danas čitam u novinama o dječaku od petnaest godina koji je uzeo stvar u svoje ruke da bi napokon, na nekoliko trenutaka bio u centru pažnje. Razgovarao je s kolegama,

družio se i vjerujem da se dobro osjećao.

S pištoljem je došao u školu i zatočio je na pet sati učiteljicu i kolege da bi samo razgovarao…

Na kraju si je pokušao oduzeti život.

A da je bilo tko od kolega, obitelji zastao i zaboravio na svoje probleme, razgovarao s njim i družio se, ne bi bio prisiljen da primjeni silu za malo pažnje koje je tako potrebno svim bićima, da se osjećaju voljenima.

puma @ 07:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009

Dođem ja doma, otvorim ulazna vrata i čujem neugodno kašljanje.
Stari ponovo ima napadaj i neprestano kašlje, ali od kada je na lijekovima, manje kašlje.
Skinem tenisice, pozdravim majku i odjurim u sobu. Zatvorim vrata i upalim muziku da ga ne čujem.
Upalim kompjutor, pokrenem igricu, smanjim muziku i počnem ubijati Nijemce.
Igram ratnu igricu drugog svjetskog rata. Negdje oko pet sati poslije podne,
odlučim se okupati, skinuti smrad sa sebe. Zaustavim igru, ustanem se sa stolca i krenem prema kupaonici.
U kupaonici me čekalo neugodno iznenađenje. U opranu kadu, pripremljenu za kupanje,
je stavila bijelo rublje u hladnu vodu da se namače par sati i na kraju opere. Sav bijesan,
krenem do mame i živčano pitam, zašto pereš rublje kada sam rekao da ću se prati.
Svađajući se s majkom, čujem lom stakla u kuhinji. Na trenutak zaboravim na svađu i počnem tražiti staklo.
Zvuk razbijanja je bio jako glasan, kao da su se dvije čaše sudarile, jedna o drugu.
Nisam našao nikakve čaše, krhotine stakla, nikakav trag koji bi upućivao na razbijene čaše.
Nastavio sam potragu, a majka je s lijekovima k tati da ih popije. U 18h ih je popio,
stalno govoreći da mu nije dobro, odlučio je ići spavati. Htio sam ići u sobu,
ali sam odustao i krenuo u kupaonicu kada sam tatu vidio kako pije lijekove.
Umio sam se, oprao ruke i krenuo u sobu nastaviti igrati igru. Poslije 19h,
 majka me zove na večeru jer je ugrijala ostatke od ručka. Ustanem se,
odem u kupaonicu oprati ruke i čujem majku kako viče, doziva me.
Izađem iz kupaonice, krenem prema sobi, prvo što sam vidio jesu noge, blijede kao bijela kava,
uđem u sobu i ugledam tatu kako bespomoćno leži, zrak, kao da je bio gust, teško se krećem,
 jedva dišem, muti mi se pred očima, gubim ravnotežu i padam. Uspijem se održati na nogama
da ne padnem na tlo i uspravim se.
Pojurim u sobu, bacam ručnik na krevet, uzimam mobitel, dolazim k tati i biram broj hitne pomoći.
Javi se žena, ja se predstavim i počnem govoriti. Sluša me i smirenim me glasom smiruje.
S lijevom rukom masiram srce, slušam nju, gledam svoju ruku, masiram srce ne osjećajući umor lijeve ruke.
 Kao da ruka sama masira, nemam kontrolu nad svojom rukom.
Prekinem vezu, prestanem masirati i zovem policiju. Javi se muški glas,
predstavim se i kažem  mu da trebam mrtvozornika i da je hitna rekla da vas nazovem.
 Kažem mu adresu i prekinem vezu. Majka prekine s masiranjem srca i ja nastavim masirati.
Opipavam mu bilo, masiram i nešto osjetim. Možda sam aktivirao srce, potaknuo ga da tjera krv po tijelu.
 Sjednem na stolac, gledam tatu i razmišljam da li da ga pokrijem. Nisam ga pokrio jer sam htio da bude još malo s nama.
 Nakon nekoliko trenutaka, sjetim se ja da trebam obavijestiti ljude, sestra nema pojma što se dogodilo.
Nakon pola sata, stiže sestra, sva uplakana s frendicom. Želi do majke, ali ne može proći kraj tate,
ne može vidjeti beživotno tijelo, pa mi frendica priskače u pomoć ta ga pokrijemo.
Frendica odlazi do sestre i skupa stižu do majke. Sva uplakana sjedne do majke, skupa zagrljeni sjede.
 Razgovaramo o raznim temama, koga sam zvao, koga nisam, ustajem se, idem u sobu i zovem sestričnu i njezine,
vratim se i sjednem na stolac.
Čuje se zvono, netko dolazi. oko 21h je stigla mrtvozornica, gleda tatu, traži uzrok smrti,
gleda tatine papire jer je išao prije par dana u bolnicu, ništa joj nije jasno, ne razumije zašto je mrtav.
-    Poslati ću ga na obdukciju radi točnoga uzroka smrti, nalaze ćete dobiti za dva tjedna, objašnjava nam.
Ispunjuje poluprazan list papira zove, ljude da ga odvedu, nakon pola sata odlazi.
Za petnaest minuta stiže hitna pomoć, mama prima tabletu za smirenje, mjere joj tlak i odlaze.
Nakon nekoliko trenutaka, dolaze dva krupna čovjeka s rukavicama na rukama,
predstave se i od nas traže plahtu ?????????????
Nije nam bilo jasno. Očekivali smo da će donijeti svoju vreću,
ili nositi metalni kovčeg i da će ga tako nositi na patologiju da utvrde smrt.
Stave ga na plahtu, ne pokriju ga, nego, kao vreću krumpira ga odvedu u vozilo.
Pitao nas je jeli smo ugovorili pokop, jer on surađuje, pa bi ga mogao zvati.
Rekli smo mu da nazove i da dođe na razgovor. I oko ponoći, ponovo netko zvoni,
ovaj put je zadnji put zvonilo zvono jer je došao čovjek za ukope. I stigao je,
predstavio se, razgovarali smo o cijeni, o ponudi, o detaljima, … dogovorili cijenu i bude on umjesto nas
dogovorio ukop na Mirogoju, oblačenje, …  Umorni i bez volje, zaspali smo oko jedan sat.

Proteklo vrijeme do mrtvozornika je jako sporo prolazilo,
sekunde kao minute, minute kao sati, a sati kao dani, a od mrtvozornika je preletjelo vrijeme munjevitom brzinom.
Sve je gotovo bilo, sve dogovoreno, ljudi su obaviješteni i čekao se ponedjeljak, 15.06.09, pola jedan
kada je tužna povorka ispratila tatu i dragog prijatelja. Došli su brojni ljudi, znani i neznani.
U pola šest sati poslije podne je u crkvi bila misa.

I danas, nekoliko dana kasnije, vrijeme i dalje teče, dani i dalje idu,
svi rade svoj posao, sve se vratilo na svoje mjesto.
puma @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 17, 2009
Sto je sex?
Sex je kada dvoje ljudi provedu noc u privatnosti doma.
Sto je ljubav?
Ljubav je kada dvoje ljudi odluce skupa zivjeti.
Sto je beskrajna ljubav?
Beskrajna ljubav je kada imas povjerenja u partnera, kada ste stvoreni jedno za drugo,
kada dvije duse postanu jedna cjelina...

Volim te!
puma @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 1, 2009
Eh, dragi moji čitatelji. Da samo znate što mi se desilo. Zavela me mala plavam, svojim glasom me smotala...
Ja se zaljubio do ušiju i zaboravio sve oko sebe.
Kasnije ću Vam ispričati kako me zavela ljepotica u crvenom, plave boje kose i predivnog, anđeoskog glasa.

pozdrav.
puma @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 31, 2008



Za vrijeme Juge, Slovenci, Hrvati, Bosanci, Srbi i Makedonci, svi Mi smo se stisli u jedan lonac zvan Jugoslavija iliti SFRJ.
I tako davne tisuću osamsto i neke godine, baka i djeda kupili su vikendicu na moru, mi, djeca smo stigli na svijet i svake godine na moru radili utvrde, naganjali se s biciklima, prskali vodenim pištoljima i uživali u morskoj vodi dok nas je blago sunce pretvaralo u čokolade.
Godine su prolazile, postajali smo sve stariji i veći, došla ljubav i početkom devedesetih rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Sve nas je manje dolazilo na more, neki od straha, a neki zbog prijevoza.
I jedne godine, došao je frend s sestrom iz Srbije. Okupili se u centru i zabavljali, kada smo ga ugledali. Pozdravio nas je i odmah pitao dali nekome smeta moja prisutnost, a nama je bilo drago što je došao.
Nitko se nije bunio, nabacili osmjeh dobrodošlice i razgovarali, družili se kao da rata nije bilo,
uživali u morskoj vodi dok nas je sunce pržilo i pretvaralo i pečeno meso. Neki su izgorjeli, a neki našli spas u zaštitnom faktoru 100.
Nakon par godina se društvo raspalo, neki su se udali, oženili ili prodali vikendice i polako smo ostajali bez kontakata.
puma @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 0


Radeći na poslu, bolest me prisilila da potražim pomoć doktora. Doma sam izmjerio temperaturu, uzeo potrebne papire i teškim nogama uputio se doktoru.
Na pultu sam predao knjižicu, sjeo i čekao svoj red. Čekao sam, dosađivao se, gledao ljude, čitao tuđe novine, promatrao ih što rade, čitao plakate i zapne mi za oko plakat o donorskim karticama. Čitao sam što sve treba napraviti da postaneš donator i počeo uspoređivati ljude s vozilima.
Osoba nije osoba koja nema dušu koja osobi daje osobnost, sposobnost da izdrži teret života, snalažljivost i spretnost.
Vozilo je hrpa željeza, plastike i tkanine koja je bez osobe beskorisna, koja daje vozilu osobnost, sposobnost da izdrži udaljene ciljeve, za što je i stvorena.

Ljudi, kao i vozila nisu imuni na bolesti i svakodnevna opterećenja, pa traže pomoć servisera, odnosno doktora koji u zadanom roku isprave grešku.
Nekim vozilima se ne može odmah pomoći, pa čekaju u redu da određeni dio dođe iz udaljene tvornice da se zamijeni dotrajali dio, kao i ljudima koji čekaju u bolnici, prikopčane na aparate za održavanje života za organ koji im nedostaje, loše radi zbog životne okolnosti.

Neki dobiju pomoć, a nekima nema spasa, pa ih se otpreme u staro željezo, vade ispravne dijelove za daljnju uporabu, odvajaju željezo od plastike, tkanine, tope i pretvaraju u nove proizvode.
Neki se rode, naprave s manom i nema im spasa, pa stalno posjećuju bolnice, servise,
sve dok im se može pomoći.
Ljudi koji nemaju donorske kartice, od rodbine, bližnjih, doktori traže odobrenje za organe, kosti i kožu koja je prijeko potrebna ljudima kojima se može pomoći, a oni koji imaju karticu, sve im uzmu, uzmu im određene dijelove tijela prema ugovoru koji su sklopili za života.

I tako… dok sam razmišljao o sličnostima vozila i osobe, medicinska sestra me pozove u ordinaciju, uzmem karton, a doktorica mi propiše potreban lijek koji u apoteci podignem,
baš kao i nova vozila koja imaju servisnu knjižicu gdje je zabilježen svaki posjet servisu,
a u privatnim malim servisima ponekad moraš otići u dućan i kupiti određen dio za auto.
puma @ 23:53 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 9, 2008
Sasvim slučajno, naletio sam na strani blog koji govori o igricama za Amigu 600, 1200.

Prisjetio sam se dosta igrica koje sam igrao, trgao palice, yojstike da samog sebe pobijedim.

Još imam amigu 600, ali su igrice na disketi oštećene, pa se zamrznu kad ih pokrenem, ili ih ne mogu pokrenuti.

http://zeb.3dvf.com/blog/en/index.php/post/2008/Good-old-time-The-Amiga
puma @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 5, 2008

…….

a nije jedina koja mi je tako nešto napravila.

Bilo je par slučajeva u autopraonici, gdje sam radio, ali je samo napaljivanja bilo.

 

I jednog užurbanog dana, dođe plavuša s muškom osobom koja mi je stalno puse slala i mahala.

Prišao sam joj i pitao……

 

Kako želiš da te operem…

 

Nastala je neobična tišina, svi zbunjeni… Kada sam shvatio šta sam rekao, prepravio sam pitanje i pitao za pranje auta, na što mi je odgovorila i ja sam otišao upisati auto.

 

Nije više tako često dolazila i bila je ozbiljna. Kod druge cure, koja se mazila po trbuhu kada me gledala, kada sam smogao hrabrosti pitati ju, rekla je da se udaje.

 

Vidjelo se da joj je žao, bio sam bijesan, ali sam se brzo smirio. Kada je dolazila, pričali bi i bolje oprao auto, ostali smo u prijateljskim odnosima.

 

Kada sam pisao, razmišljao sam o jednoj situaciji…

Šta bi bilo da ne prihvaćam odbijanje i da Moram s njom biti. Pratio bi ju, čekao i napao…

 

 

 

I tko bi bio kriv. Muškarac koji ju je napao ili cura koja se dirala po trbuhu, pupku, pokazujući trbuh i vlažila usne, koja je htjela da ju određena osoba primijeti.

 

Na Vama je da kažete tko je kriv.

puma @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 30, 2008

Na poslu često jedem u kafiću, uzmem sendvič ili pečeno meso u kruhu s tri decilitara kisele vode. Ponekad, kada sam u kondiciji, popnem se do drugog kata, do restorana i jedem toplu, finu hranu.

Za razliku od mene, kolega stalno ide u restoran jesti i u restoranu je upoznao mladu curu

i neprestano priča o njoj. Znatiželja me odvukla do drugog kata da vidim curu o kojoj se

priča u cijeloj firmi.

I ugledao sam ju… ništa posebno. Mršava, vitka, ravna ko daska za peglanje, sva koščata.

Kratke crne kose i plavih očiju, sa metalnom kuglicom na nosu.

Kao da je nedavno iz logora izašla, nije me impresionirala kao što je kolegu s posla.

 

I tako sam počeo gore jesti, razgovarati i upoznati ju.

Kako su dani prolazili, tako se sve više napaljivala na mene, sve me više željela i trudila se da ju primijetim.

Iako me nije baš privlačila, odlučio sam ju pozvati van, ranije sam se probudio, krenuo na posao i s punom energijom popeo se do drugog kata. Oko sedam sati, na ulazu u restoran me zaustavila konobarica koja je rekla da nije otvoren restoran, na što sam odgovorio da znam i da trebam razgovarati na kratko s Tamarom.

Pustila me unutra i ja ju pozvao bliže k meni i pozvao ju van, a Ona je hladnokrvno, bez osjećaja rekla da ima dečka i da živi s njim…

 

Zbunio sam se, zašto me htjela, kada me sada odbija… lijeva mi se ruka počela nekontrolirano kretati zrakom i zaustavila se na njenom licu, njeno lice se počelo okretati u lijevo naglo povećavajući svoju brzinu do krajne granice njenog vrata. Izgubila je ravnotežu i svom silinom udarila o mramorni pod……

 

Zbunio sam se, zašto me htjela, kada me sada odbija… stojim ja, zbunjen, okrenuo sam se i otišao, a nije prva koja se igrala sa mnom. Radeći u praonici, većina cura je poludjela za mnom, a zašto jednostavno si ne olakšaju dušu na wc-u ili same u krevetu maštajući da vode ljubav sa mnom.

 

Više od mjesec dana nisam išao u restoran jesti jer Ju nisam htio gledati, a ona se pitala zašto više ne idem jesti u restoran, a kada sam napokon odlučio jesti u restoranu, sjedio sam leđima okrenut prema njoj i poderao papirić namijenjen meni s njenim brojem telefona.

 

Zgadila mi se za cijeli život.

puma @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 24, 2008

Idemo u petak kolega i ja s posla do auta na parkiralištu da ga odbacim doma.

U daljini ugledam poznato žensko lice, a ne znam odakle ju znam.

Razmišljao sam da li da ju pozdravim ili ne, jeli me zna ili ne.

I onda se ja sjetim gdje sam ju vidio.

Poznata je blogerica koju često čitam. Naša misli_dnevnik blogerica

koju ovim putem pozdravljam.


puma @ 14:59 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 23, 2008

Bog nam nije obećao

osmijeh bez suza, put bez trnja,

radost bez tuge, ali nam je darovao ljubav

prema ljudima, vjeru u život, nadu u vječnost.

 

 

sms poruka

puma @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, ožujak 22, 2008

Tko su oni? Od kuda dolaze? Jeli ih se trebamo bojati?

Zašto su došli? Koja je njihova misija? …

 

Na seminaru sam se naslušao svakakvih pitanja, neobičnih pitanja, a nisu bili zadovoljni odgovorima na svoja pitanja, očekivali su nešto mistično, poput serije «heroji» koja se počela prikazivati, a dobili su obične odgovore.

 

Indigo ljudi jesu drugačiji od ostalih ljudi. Drugačije, jednostavnije razmišljaju, rade više stvari istodobno s obje ruke, vole preciznost i točnost,

znadu koliko je sati bez gledanja na sat, znaju kada će padati kiša, kada spavaju predvide događaj, osjete opasnost i na vrijeme reagiraju, ….

I da ne nabrajam, jer ću ispisati tri stranice. I ja sam se ponekad pitao od kuda nam sve to.

Ta moć koju imamo, jeli smo ju dobili da zaštitimo planetu i živa bića u njoj,

Ili je sve to plod slučajnih gena, gena prošlost, i sada aktivirani i unijeli nemir u naš genetski kod.




Čak sam uspoređivao ljude s životinjama, indigo ljude s životinjama i došao do zaključka

da smo mi, indigo ljudi, polu divlja bića, promijenjen je naš genetski kod i zato indigo ljudi

imaju razvijen mozak, sposoban za neviđene stvari.

 

Pozdrav Rijeci iz Zagreba!

puma @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008

Jeli netko zna čemu služi  truba (sirena) na automobilu, vozilu na motorni pogon…

 

Sigurno se pitate jeli sam konačno pukao.

 

U početku stvaranja vozila na motorni pogon, vozila su bila škrta po pitanju opreme i sigurnosti. Nisu imale brisače stakala, sigurnosne pojaseve, pokazivače goriva, brzinomjera i prateće opreme.

Automobili su bili vrlo skupi, a dijelovi još skuplji jer se sve ručno radilo i svako vozilo je bilo unikatno. Za svaki popravak je trebalo čekati neko vrijeme da iz određene tvornice stignu dijelovi baš za taj auto i

nisi mogao od drugog auta istog tipa uzeti neki dio.

 

Prva namjena trube, sirene je bila da signalizira smjer kretanja u lijevo ili desno, tako da si jedanput, odnosno dva puta koristio sirenu.

Na nekim vozilima u Engleskoj su u vozila ugrađivali zastavice koje su pokazivale smjer kretanja. Razvojem automobilske industrije, truba je izgubila svoju primjenu, a zastavice nisu bile dovoljno učinkovite, u vozila su se počela ugrađivati kompliciranija, veća stražnja svjetla i žarulje su dobile novu primjenu. Žuto, narančasto svjetlo za smjer kretanja, a

truba, sirena je dobila novo značenje. Gnjevni vozači, ljuti na spore sudionike u prometu, vikali su pomoću trube da se sklone s ceste.

puma @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2008

Teksaški masakr motornom pilom

 

Neki dan, lutajući netom, spazim na TV rasporedu film, horor o kojem svi pričaju,

najbolji horor svih vremena. Radnja se događa prema istinom događaju.

Zbog kasnog vremena prikazivanja, razmišljao sam da ga gledam, jer sam

idući dan radio, ustao u šest sati i jedva krenuo na posao.

 

Naravno da sam gledao. Uvalio se u udobnu fotelju i čekao početak filma.

Pratio sam svaku minutu filma i pomalo se plašio, razmišljao sam razlog ubijanja,

način na koji osakaćuje tijela, što me podsjetilo

na klanje svinja, ubijanje prije obavezne uporabe zračnog pištolja.

 

Izabrali bi svinju, odvojili bi ju od svojih i velikim bi nožem proboli venu na vratu. ponekad bi pobjegla, pa bi ju, kao predatori, lovili po dvorištu.

Gušila bi se i ritala do posljednjeg atoma snage.

Njenu bi krv sakupljali u veliku posudu sa solju da spriječimo grušenje krvi za fine krvavice.

Za to vrijeme bi voda zakipjela i utopili bi ju u vruću vodu i obrijali bi je. Kada smo svinju obrijali, objesili bi je o klin, naoštrili noževe i počeli rezati

kožu, odvajali je od mesa, crijeva bi čistili za krvavice, organe čistili od krvi,

a ostatak bi bacali. Meso smo od kostiju čistili i u manje dijelove rezali.

 

I tako, gledam film, razmišljam o klanju, načinu na koji osakaćuje ljude, lovi ih

kao mi svinju.

Na kraju filma sam se tresao od straha dobrih par minuta, a malo što me može tako preplašiti.

Volim horore i puno krvi, ali ovo je ipak previše za moj želudac.

puma @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008
Sretno Vam valentinovo,
ako ju ne slavim. Nemam koga da pozovem, da slavim,
da odemo na finu večeru.
puma @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008

U petak, sav strgan, poslije posla, jedva sam došao doma.

Uvalio se u fotelju i odmarao. Planirao sam izaći van, ali me umor prikovao za udobnu i ugodnu fotelju i ubrzo sam utonuo u san.

Probudio ne telefon negdje oko pola devet.

Frendica me pozvala da odemo u muzej.

Odmah sam pristao, obukao se

i krenuo k njoj.

 

Susreli smo se oko 21h. Nije bila sama. S frendicom su obišli Mimaru i Tehnički muzej. Jedva su se probijale kroz stampedo ljudi želeći

besplatno pogledati umjetnine.

Našli smo se u muzeju za Umjetnost i obrt,

pronašli prvu stolicu i sjeli. One su se odmarale a ja,

odmoran i zainteresiran, nije mi se odmaralo, već sam htio lutati

muzejom.

Strpljivo sam čekao da se odmore, i krenuli u obilazak

muzeja.

Toliko lijepih, starih i skupih stvari, minijaturnih i glomaznih,

osjetljivih i masivnih.

Divio sam se satovima, njihovom malom i preciznom mehanizmu,

što daje pozlaćenom satu život.

Bilo je dosta slika (izidor kršnjavi, FAUST 1877),

skulptura iz 1997 godine,

kraljevskih kruna …

 

Odlučili smo otići u Etnografski muzej. Nije se smjelo slikati,

trebao sam kupiti dozvolu od 45 kuna da slikam.

Izložili su stare nošnje iz cijele hrvatske,

odoru ratnika iz Japana,

Afrička i Indijanska plemena, a na katu su bili kipovi i slike anđela.

 

Njena frendica je htjela poći doma, pa smo se rastali.

Natalija i ja smo pošli prema glavnom kolodvoru i prolazili pokraj državnog arhiva. Izrazila je želju da je posjeti. Bila je u sklopu Noći muzeja i pošli ju razgledavati.

Našli smo prve stolce i sjeli… osjetili umor u svakom mišiću,

svakoj kosti u tijelu. Nismo se mogli pomaknuti,

i sjedili smo neko vrijeme, pričali, i sjedili, odmarali

umorne kosti.

poslije dosta vremena smo krenuli u obilazak.

Od prostorija za čitanje nismo ništa posebno vidjeli, ali smo se divili arhitekturi zgrade.

 

U ponoć smo se rastali i otišli doma, utopliti u udoban krevet i utonuti u san.
puma @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Trpimir Vickovic je, vozeći svoj Caddy Life crvene boje skoro pregazio pješaka negdje oko pola osam u petak u jutro.
Pospan i ne razbuđen, u razgovoru s suputnikom, nije vidio da se približava zebri i panično počeo kočiti.
Stao je na centimetar do njega. Uspio je na vrijeme zaustaviti svoju tonu i pol teško vozilo.
puma @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008

Zbog problema s kičmom, bio sam primoran ići se liječiti.

Čuo sam za jednu polikliniku, otišao na razgovor i prijavio se. Kao njihov član, sve njihove usluge su 50% jeftinije, i tako, počeo sam se liječiti.

U jednom odijelu su radile dvije doktorice. Stara i mlada, mojih godina.

Na mlađoj doktorici sam ostavio svoje oči, lijepa je, vitka i čvrsta.

Mišići utegnuti, obline pravilno zaobljene, a guza čvrsta. I počeo sam misiju zavođenja, ali, mala se nije dala. Dopuštala je da ju zavedem, ali se ogradila kada postaje gusto…

Zbog NJE sam se budio u pet u jutro, trčao na vlak da stignem u sedam sati pred njenu ordinaciju da me liječi.

 

Pospan i umoran od trčanja za vlakom i busom, ležim ja na njenom stolu za masažu i uživam u masaži.

Stavila mi kremu na leđa i nježnim dodirom razmazala kremu, malo po rebrima, malo po trbuhu, pa se vršcima prstiju zavukla pod hlače i počela masirati leđa. Vrhovima palca masirala je kralježnicu i polako se penjala prema vratu, a ostalim prstima stiskala kožu prema glavi.

Zaustavila se pred vratom i krenula ramena masirati, dirati…

Osjetio sam njezin dah na mojem vratu, njene poljupce i mokar jezik. Okrenuo sam glavu i vidio njeno lice s velikim očima  i osmjehom. Nasmiješio sam se i počeli se ljubiti. Okrenuo sam se na leđa, uhvatio ju za bok i privukao k sebi.

Na sebi nije imala kutu, samo usku majicu pripijenu uz isklesano tijelo, a njene grudi, kao dva vulkana vukla me k sebi da ga istražim.

Zavukao sam ruku ispod njene majice, našao kralježnicu, a ona se popela na mene. Svojim gipkim prstima milovala ne po trbuhu, prsima i lagano se spuštala do mojih usana. Prstima sam istraživao njeno tijelo, razdvajao

usku majicu od njene meke kože i počeo ju skidati.

Svukla je majicu i otkopčala grudnjak, a grudi su joj ostale nepomične, čvrste, tamne boje poput čokolade, a tamno tijelo, kao da su je stari Egipćani

isklesali iz mramora, svjetluca na svjetlu.

Otkopčao sam remen i svukao ju, a njene ruke su navalile na moj remen i za čas sam bio gol.

Oči su joj se zacaklile kad ga je vidjela, kako stoji, debelog i visokog.

Crvenim usnama s bijelim zubima, počela ga grickati, lizati, gutati, oprezno, da ga ne slomi, ali sigurno.

Popela se na mene, legla i oboje smo uživali ližući se i utapali u slatkim sokovima. Promijenili smo strane i začas sam bio u njoj, polako ulazio i išao sve dublje, pa se vračao i mirovao, a ona se savijala kao zmija oko svojeg plijena i puštala zvukove zadovoljstva.

Smirili smo se i stisli na skučeni krevet.

Trgnuo sam se kada sam osjetio nešto hladno na mojim leđima. Bio sam zbunjen, ležim na trbuhu, a maserka hladnom krpom briše moja leđa.

Okrećem glavu i vidim nasmiješeno njeno lice koje me pozdravlja.

Zbunjen pospan, polako sam dolazio k sebi, a maserka mi je pomogla da siđem s kreveta, da se obučem, i krenem na posao.

puma @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008

Kao klinac, radio sam u autopraonici. Uklopio se s radnicima, šefom i bili dobro društvo. Svatko je znao šta radi i brzo smo prali vozila…

I tako, jednog dana dođe jedan klinac kod nas raditi i odmah vidio da ima nekih problema. I kada sam s njim razgovarao, glumio bi da je druga osoba.

Kroz razgovor s jednim radnikom saznao da mu je bratić, da je imao teško djetinjstvo. Stalno su ga tukli. Imao je potres mozga i u jednom trenutku tučnjave, u mozgu je pukla žila i zbog toga je takav.

 

Radnici su mu se počeli rugati, a i ja sam im se pridružio, iako mi ga je bilo žao.

 

I došla je ta subota, bilo je malo posla, samo smo on i ja radili. Svoj sam dio posla obavio i čekao da i on napravi, da možemo premjestiti aute.

Gledao sam kako je radio, šepavo, jadno i sporo.

Počeo sam se živcirati i u jednom sam trenutku pukao, odlučio promijeniti ovu situaciju.

Počeo sam razgovarati i objašnjavati kako se radi po mojem brzom i učinkovitom postupku.

Upijao je znanje, vježbao i učio. Griješio i ubrzavao.

Divio mi se kako dobro i brzo radi, a ja sam bio zadovoljan u uspjeh.

Za pola sata smo oprali cijeli auto. Prali stakla, usisavali i brisali prašinu.

 

I došao je red na mene. Okomili su se na mene i prigovarali da učenik bolje radi od učitelja.

Zastao sam, udahnuo zrak i sjetio se jedne rečenice iz filma. ´Učitelj je sretniji kada je učenik bolji od njega`

 

Zastali su, promislili i odustali od svega, a ja sam bio ponosan i zadovoljan na učenika.

puma @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Vrijeme je za vrijeme
Proba
Anketa
Što ste po horoskopu?




Anketa
Moj Blog Je ...




Index.hr
Nema zapisa.